Otok na Cetini

U njidrima Dalmacije,
leži misto pri planini –
meni sveto, najmilije,
rodni Otok na Cetini.

Podno brda poskokova,
u dolini bistri rika,
ispod neba sokolova,
moj je lipi Otok nika.

U njemu mi blagost svaka,
koja liči trud i muke.
U njemu san i ja taka,
naši’ pređa slavoluke.

Stara crkva na Mirinan,
zalog vire baštovani,
zbog koje su, vikoviman,
umirali Otočani.

Cetino i sveti Luka,
odagnajte od nas jade!
Skin’te brime sa svog puka
i čuvajte naše mlade!

Svemogući Spasitelju,v zacili nan ratne rane.
Blagoslovi ovu zemlju,
koja rani Otočane.

Blagoslovi gaj i lišće,
grob i nebo, kamen, potok,
puk svoj virni i ognjišće –
Blagoslovi cili Otok.